Svadbeni običaji Vrane

Ovaj prikaz svadbenog običaja u Vrani nastao je na temelju razgovora s osamdesetogodišnjacima Vrane a svadbeni običaj datira oko 40-ih godina 20 stoljeća.


Vrana - svatovi


Momci i djevojke upoznavali su se i zagledavali kod ovaca, na sajmovima, na svetkovinama i u kolu.

Ako se momku svidila djevojka on bi sam ili preko prijatelja dao do znanja da mu se sviđa.

Tako da se događalo kad bi bili kod ovaca da je momak zaprosio djevojku, tj ako nebi odmah dala odgovor on bi dolazio nekoliko dana zaredom i uvjek je pitao dali će se udati za njega. Tako je činio sve dok se nebi djevojka momku obećala. Kad se obećala momak bi došao kući i rekao svojim roditeljima da mu se djevojka obećala (ili starijom bratu ako momak nije imao oca), a također bi i djevojka rekla svojim roditeljima da se obećala. Nakon obećanja mladić i njegov otac su išli u takozvanu „prosidbu“ kod djevojke tj. pitati djevojkine roditelje dali mu je daju za ženu.

Odmah bi dogovorili na „prosidbi“ i datum vinčanja. Ako djevojčini roditelji nisu poznavali momka onda se išlo u „prljačinu“ da bi se moglo viditi njegovo materijalno stanje, pa tek nakon toga su odobravali ili neodobravali ženidbu (Ako su poznavali momka nije bilo potrebe za „prljačinom“ jer su poznavali i njegovo materijalno stanje). U „prljačinu“ su išli otac i stričevi (a mogli su i kumovi ili prijatelji) djevojke. Gledalo se koliko imaju žita, šenice, kuruza, ulja, volova i dr. Znalo se događati da su siromašniji momci radili razne smicalice nebi li prikrili svoje imovinsko stanje a jedna od smicalica je bila ta da šenice nebi bilo u cijeloj bačvi nego bi nasuli samo 20 cm pri vrhu. Djevojčini su znali to razotkriti pa bi ubadanjem štapa provjeravali koliko ima u stavri šenice.

Nakon „prljačine“ su djevojčini roditelji odobravali ženidbu.

Nakon tog bi momak darivao zaruke vitice koje su bile od raznog metala pa i od patrona ili čahura od metka(koje su ostajale nakon rata) također se darivala i jabuka , kolajna i „vaco“ ( u vacolu je bilo zamotana jabuka kolajna i vitica). Vacol se stavlja na stol i onda ga je momag ili njegov otac odmotava te darove dao djevojki. Za zaruke su djevojkini roditelji spremali večeru.

Tri nedilje prije „pira“ (vjenjčanja) u crkvi je svećenik je „napovidao“ tko se ženi te je pitao dali postoji kakva zapreka. Ako je postojala kakva zapreka za brak trebalo se javiti svećeniku kroz to vrijeme „napovidi“.

Obavezno nekoliko dana prije pira se išlo na ispovjed. Sa djevojkon je uglavnom na ispovjed išla majka ili netko od rodbine.

Pir je bio nediljom.

Pir je imao svoje takozvane činovnike od debelog i mršavog kuma do vojvod svatova, čaje, dolimboše, divera, enginja i barijaktaša.

Svi činovnici su se birali na takozvanoj momačkoj večeri koja se održavala jedan dan prije vjenčanja tj u subotu.

Vojvoda svatova je uglavnom bio stric ili ujak momkov ili drugi bliži rođak ali se gledalo da bude sposoban govornik. Crveni crkveni barijak i državnu zastavu su nosili zetovi a crkveni se barijak nosio prije državne zastave. Čajo se birao od ljudi koji su znali zabaviti svatove i njegovo je zaduženje bilo da nadodaje kojekave šale. Diver je bio brat momkov dok se za enginju birali sestra od momka (ako nije bilo sestre za enginju se birala ujna ili strina te su se ne nekim mjestima birali i po dvije enginje) te su diver i enginja pratili momka.

Kumovi su se birali uglavnom nekoliko dana prije vjenčanja (netko i ranije) a bio je debeli i mršavi kum. Debeli kum je od momka i on je glavni kum dok je mršavi kum od djevojke ali ga bira momak.

U svatove su išli isključivo muški osim enginje koja je bila jedina ženska. U svatove se išlo sa zaprežnim kolima koja su bila okićena s kalcama, šugomanom (ručnik), maramicom (konji su također bili oko „kumaće“ okićeni ) i zvonima po zaprečnim kolima. Na čelu kolone je bio crkveni barijak pa tek iza njega državna zastava. Na vrh crkvenog barijaka i državne zastave su se stavljali ručnici, košulje, kalce (čarape), krpe, jabuka nabodena na koplje i kolača suhi te okomotanim podvezama oko kolača (podveze su se nosile oko nogu). Čajo je bio obavezan nositi zobnicu, kukan o koji se visalo također ručnici, kalce (čarape), krpe te jabuke i kolači. Ta darivanja su bila najprije u momkovoj kući te su se poduplavali u djevojčinoj kući (tj. Djevojčina majka je morala dati isto onoliko darova na barijake kao i čaji koliko je dala i momkova majka). Darovi su ostajali samim barijaktarima i čaji.

Svadbena povorka je najprije išla kod djevojkine kuće te su od tu išli u crkvu Sv. Mihovila gdje su se vršila vjenjčanja. Mlada je išla sa svojim zaprežnim kolima i nije smijela biti uz mladoženju. Mlada je imala na glavi veo Sv. Nediljice (postojala su četiri vela Sv. Nediljice koja su se posuđivala za udaju) i na sebi je imala travešu i vuštan tj. djevojačku robu. Nakon crkvenog obreda svatovi su se vraćali mladenkinoj kući te je mlada išla skinuti veo Sv. Nediljice i stavljala jašmak na glavu i oblačila robu udate žene. Nakon tog je sljedilo izvođenje mlade iz kuće. Mladu je izvodio njezin brat iz kuće. Mladin brat bi pitao „tko se prima moje seje“ a mladoženja je odgovarao „ja se primam tvoje seje“ brat je odgovarao „ misliš li je ranti i od zla branti“ mladoženja „ ima ruke nek se rani ima jezik nek se rani“ (to se tri puta ponavljalo) nakon tog su morali novčano platiti mladu (većinom su se davali nekoliko lažnih kuverti da bi na kraju dali pravu sa novcima) Kad bi dobio pravu kuvertu mladenkin brat je govorio „evo tebi tvoje blago a ti meni moje zlato“ . Tek nakon toga je mlada bila predana mladoženji . Nako tog kod mlade bi u kući posidali svi za stolove te su jeli i večerali. Ali zanimljivo je da niti tad još nisu mladenci smili biti jedno uz drugo već su mladu čuvali diver i enginja a mladoženja je mnorao sjediti nasuprot mlade dok su kumovi bili uz mladoženju. Nakon večere čajo bi se ustao i govorio „Ajmo babe nadar, ide zet nazad“ te je mladenkina majka donosila „katrigu“ (stolicu) jednu čašu i oko čaše novci zavezani, te je nazdravljala mladoženji te bi mladoženja iz iste čaše nazdravljao majci mlade. Tu istu čašumladoženja je stavljao u svoj džep i nosio je sa sobom kući. Mladoženja je ostajao sjediti na stolici a baba bi donila darove šugoman, košulju, maramicu i kalce te mu stavila oko vrata i poljubila ga nako čega su ga i drugi darivali (također je i sidalcu nosija sa sobom). Nakon tog je mladoženja nije smio izaći kroz vrata nego je morao izaći kroz prozor ( To čin jebi zbog spriječavanja raznih uroka) te bi se mladoženja uputio svojoj kući sa jednim pratiocom iz svatova koji mu je nosija katrigu. Mladoženja se nije smo vratiti po istom tragu kući također zbog uroka nego je morao ići drugim putem kući te bi dočekivao svatove kod svoje kuće (t.j donija bi o vratu sve darove i u kuću je ulazija priko prozora). Mladenkin otac je davao blagoslov ćeri, donio bi „aljnu“ i kušin pod kolino a blagoslov se odvija na vratin „ćeri moja bog te blagoslovija ćaća ti sve oprašta što si ga uvridila a mladenka je odgovarala „ćaća ja ti sve opraštam i nek ti majk božija sve oprosti“ (Blagoslov je znao biti i duži to je samo ulomak koje se sića). Ostali svatovi su se upućivali ka mladoženjinoj kuići vozeći mladu i njezinu „dotu“ ( dota se sastojala od škrinje i raznih odjevnih predmeta). Djevojkina rodbina nije s nom išla u mladoženjinu kuću.

Ispred kuće bi svatove čekao mladoženja te njegova majka koju je morala mlada odmah ljubiti. Mlada, diver i enginja su odmah išli do kumina i vrtili se oko vatre tri puta. Nakon tog se pošlo za stoli i ponovno se večeralo, te je mlada ponovno sidila sa diveron i enginjon..

Momak je iša prvi u krevet. Nakon večere mladu je vodio diver i enginja u krevet. Nakon određenog vrimena bi dolazili diver i enkinja te kucali na vrata i donili bi im „kokorušicu“ mladog pulestra ili pilicu na krevet.

Sutradan je bio običaj da se mlada rano u zoru prva ustaje i naloži vatru te je morala ići sa vučijom po vodu na izvor „Vrilo“ a gdje ju je pratila enginja gdje bi sa sobom nosila suhe smokve, bajame. Orase i dr. te je bacala preko izvora. Djeca bi je dočekivala na izvoru te su uzimali bacane smokve, bajame i dr. Po povratku su mladu kod kuće ponovno ljubili svi ukućani. Nakon ručka donosijo bi se pijat i na njemu jabuka, te bi ukućani odmah stavili novaca pod jabuku i išli do debelog kuma, mršavom pa diver i enginja te su svi ostali svati darivali novce. Utorak je bio dan rastajanja te je mlada darivala Svatove a darovi su se sastojali većinom od platenih Čarapa „suklene kalce“, košulju, ručnik, maramice te je darove stavljala oko vrata te je ljubila svatei oni bi ponovno darivali novaca. Djevojke su se za takve stvari pripremale po nekoliko godina pa bi većinom kod ovaca morale plesti kalce da bi imale dovoljan broj pari za darovanje.

Čajo je drugi dan išao po susjedstvu iži radio šale te je bio darivan (na kukan) ručnicima, krpama ili kalcama.

Običaj je bio da svaki svat u ponediljak dolazi sa svojim ženama i donosu jedno janje (tko nema janje par tuka) i 10 litara vina.


Izvor: http://www.selo-vrana.com/?page_id=70

 Bulin usluge Danilo © Perla d.o.o. 2012-2018