Svadbeni običaji 7

Spomenuti prinos inače su tijekom cijeloga dana donosili rodbina, prijatelji i pozvani poznanici. I on je ovisio o rodbinskoj bliskosti i osjećaju prijateljstva. Dolazile su misno odjevene majke mladih svatovkinja i prijatelji momkovih roditelja. Prinos, koji je zapravo bio doprinos kući, da izdrži troškove koji su itekako veliki tijekom svadbe, obično je sadržavao: veliki kruh, kolač ili pitu, živad (kokoš, oroz, guska, patka, puran, a oni najbliži kezme-pečenicu), zatim rižu, kuljen, kavu, šećer-kocku, rakiju pa i cigarete ako je netko u kući pušio. Kuma je obično uz ostalo donosila pečenu gusku ili purana, a starosvatica patku ili oroza. Dakako, moglo se to podmiriti u novcu. To je dakle bio poseban doprinos kući i ne treba ga miješati s darom koji se prikazuje nevjesti (dukati, deke, jorgani, čaršafi-plahte, marame...). Prinos se nosio u za tu prigodu lijepo išaranim posavskim korpama od šibe i cegerima od šuške s prekrivenim čunčanim i vezeno šlinganim otarcima. Kruhovi i pite su nošeni u posebnim platnenim krpama s trakama. I prinosnike se dočekuje na ulazu u dvorište. Jedan šaljivdžija, čije šale znaju biti posebno zanimljive a i provokativne, obično lupa u kotao u koji se ubacuje novac. I opet i u kotao se ubacuje vrijednost prema bliskosti. Kuma i starosvatica ne smiju ubaciti zveku to jest sitniš, nego papirnati novac tj. veću vrijednost. Taj će novac kasnije podijeliti maje (kuhari i kuharice) međusobno. 


Naravno da je na svadbi trebalo i pjesmom osobito počastiti domaćina, koji se morao dobro istrošiti.

Domaćine od ovoga doma
Je l’ ti krivo što se veselimo?

Domaćine diko naša,
A gdje li je tvoja čaša?
Il je prazna ili je nema,
Il je negdje razbijena.
Ak’ je prazna nadoli’ je
Ak’ je puna nazdravi je!


I momci se oglase pjesmom.

Oj curice dina ti
Nemoj u me dirati.
Ja ću tebi svirati.

Moram ženu milovat ko mačku,
Ako neću ode u Njemačku.

Kad zapjevam sitno u Jelasu
Mene moji poznaju po glasu.


Ako je bilo rodbine koja nije stigla iz daleka doći na svadbu zapjevalo bi se:

Sini sunce preko Italije,
I tam’ ima naše familije. (Italija je sinonim za bilo koju dalju zemlju.)

U vojsci mi pola roda moga
Brat rođeni i dragi suđeni.


U međuvremenu mnoštvo posjetitelja se zabavlja pričajući razne šale, anegdote, viceve, izričući poslovice i sentencije iz bogate riznice usmenog stvaralaštva. Evo nekoliko primjera.


Izreke:

- Ne ljubi se vrag što je drag, već što se mora.
- Ja sam svoj tor oblajala. (udala se)
- Sjela na zlatni stočić. (Izraz kada se uda starija sestra pa mlađa zauzme njeno mjesto).
- Dabogda kćeri da te beg uzme.
- Bolje dvi kuje na bunjištu, već jetrve na ognjištu.


Naravno da se na sijelima više posvetilo vremena malim narodnim umotvorinama.

I djeca imaju, osim dječje sinijice svoje radosti, a izražavaju ih igrom ovih stihova:

Dvanest sati udara
Tamnica se otvara.
U tamnici niko nema.
Samo jedan djedo drijema.
Ajmo djedo napolje,
Da vidimo kako je.
Kako naša snaša
Uči kočijaša.
Kočijaš se ponosi,
Neće kapu da nosi.
Ja mu dado šubaru,
On je baci u baru.
Ja mu dado fes,
On o zemlju tres.


Na kome se zaustavi riječ “tres”, taj u dječjoj igri skrivača mora tražiti ostale skrivače. 

Zatim se znala čuti posebno recitirajuća pjesma:

Crkva se gradi
Tamjanom se kadi.
U njoj Gospa kleči
I od srca ječi.
Bijele ruke umiva
Grešne duše spasiva.
Spasi Gospo i mene
Ja vjerujem u tebe,
U sve crkve zemaljske
U anđele nebeske. 
Amen


Spominjemo još jednu pjesmicu koju su djeca rado igrala u dijalogiziranoj formi:

Svet Petar igle kuje,
Njega majka zapitkuje:
- Što će tebi Petre igle?
Hoću majko kupit žire.
- A što će ti Petre žiri?
Hoću majko hranit svinje.
- A što će ti Petre svinje?
Hoću majko od njih salo.
- A što će ti Petre salo?
Hoću majko mazat kola.
- A što će ti Petre kola?
Hoću majko vući kamen.
- A što će ti Petre kamen?
Hoću majko gradit crkvu.
- A što će ti Petre crkva?
Hoću majko reći misu.
Petar kleče, misu reče. 
Amen.


Dok čekaju svatove, djeca se igraju škuljaka, pale i piriza, zemlje, škole s crijepićem i loptom, ako ima mjesta i armena ili igre između dvije vatre, glavometa, lončića, bulki (lutaka), s posebnim načinom brojenja (odan, dodan, dime, disle, ake, tuke, penge, lenge, kara deset ili eć ket, aro met). Usput stražare tko će prvi ugledati svatove. To su igre kojih se djeca i inače igraju (osobito na ispaši), ali sada ih je više i imaju vremena pa je življe i veselije.


Tada svekar traži da snaja donese čašicu, a žene zapjevaju:

Lijepo ti je svekar biti
Al se valja potrošiti.
A kad stane računati
Sve će kose počupati


Starije žene su često pjevale ove popularne pjesme:

Žuta žaba noge prala, oj žuta žaba.
Na potoku na kamenu, oj žuta žaba.
Njoj dolazi mlad na konju, ...
A brada mu bijela, ...
Peri noge žuta žabo...
Da bi moja ljubav bila...


Ili se tugaljivo sjećaju prošlosti iz turskih vremena s karakterističnim refrenom: 

gimi, gimi, gim gi mi

Vezak vezla robljenica Ruža
Vezak vezla u more gledala
Ne bil koga ugledala svoga.
Ugledala dva vrana gavrana.
Joj bora vam dva vrana gavrana.
Jeste l’ skoro od Bosne ponosne?
Nismo skoro, nismo ni odavno.
Jeste l’ koga ugledali moga?
Vidjeli smo tvoju staru majku.
Majka ti je seke poudala,
I jedina brata oženila.
Ru’o tvoje nije ni darnila.
Ru’o gleda a Ruže pogleda.
Kad je Ruža riječi razumjela, 
Sveza oči i u more skoči...


Izvor:
http://www.hasic-online.at/tradicija/niti---povezivanje-rasute-batine/svadbeni-obicaji/svadbeni-obicaji-7.html

 Bulin usluge Danilo © Perla d.o.o. 2012-2018