Svadbeni običaji 5

svadbeni običaji 5


Slijedi čin traženja mlade. Pita čajo, u ime svatova, zbog čega su zapravo “potegli” toliki put. Traži da se mladenka dovede na čelo stola. Obično se, najprije, izvede neka starija žena “dobra na jeziku” ili muškarac pokriven crnom rudičankom (velika pletena vunena marama). I taj muškarac treba biti dobar govornik, a osobito tu ulogu mora vješto odigrati mladin brat. On mora uvjeriti svatove kako se namučio tražeći djevojku, zahtijevajući tako adekvatnu plaću za svoj trud. Tada čajo postavlja pitanje mladoženji.


“Je li ovo tvoja odabranica?” 


Iza niječnog odgovora isplaćuju tobožnju mladu, tražeći novu.


U međuvremenu momci zapjevaju par pjesama ljubavnoga i šaljivog karaktera:

Kaži mala il oćeš il nećeš 
Da baraba ne dolazi džaba!

Moja žena nosi tri imena
Gladna, bosa, razbijena nosa.

Mala moja kad te tko upita
Svakom kaži da ljubav ne važi.

Alaj smo se sastali bećari
Pa nijedan za kuću ne mari.

Volio sam uvijek oči plave
Al me đavo nan’je na garave. 


A prema potrebi može:


Volio sam ja oči garave,
Al me đavo nanio na plave.

Garavušo, kad bi moja bila,
Moja bi se želja ispunila.

Sve bi sve bi, samo jedno ne bi
Ne bi dao plavo za garavo.


Momci se narugaju i na svoj račun, ukazujući tako na neke od poroka.


Pijte, pijte, ja ću iz bukala
Za mene je svaka čaša mala.

Pit ću pit ću dok je u sudiću,
Kad nestane idem do me’ane.

Oj da mi je, da mi je, jedna litra rakije
Jedna litra vina i curica fina.

Nije majka rodila nikoja
Barabinu ko što mene moja (a može biti i bećarinu...)

Ja baraba i bio i prošo,
Nema cure kojoj nisam došo.

Ruko moja duža od rukava,
Bili znala kog si milovala.


Naravno, punica je uvijek na udaru šaljivih pjesama.


Oj ti moja punice debela,
Volim tvoju ćerku ko anđela.


Česte su pjesme izraz ljubavi prema pojedinim glazbenim instrumentima.


Violina i gudalo tanko
Voliš li me garava ciganko.

Oj šargijo moja razonodo,
Sve što imam za tebe bi prodo.

Oj šargijo dulja od metera,
Ti si meni ručak i večera.


U pjesmama se izriču i neke opće mudre sentence:


Teško pravu na krivome sudu,
I nogama nosit glavu ludu.


Teško selu kuda vojska prođe,
I djevojci koja sama dođe (tj. ukrade se te bude opečaćena nazivom samodošla).


Pala rosa zarana na voće,
Neka ljubi ko god koga oće.

Pala rosa za rana na voće,
Blago onom ko ljubi kog oće.


Nakon malog zatišja, netko da bi ponovno pokrenuo pjesmu započne:


Zapjevajmo nije ovo daća,
Nije daća već se žene braća.

Cura puder i bjelilo meće
na godinu po četiri vreće.

Curuj curo curuj bjela vilo
što je dobra kod majke je bilo.

U curice noge ko u zeca 
ženit cu je biće brza djeca.


U curice noge ko u zeca
Nedaj Bože da se zaprndeca.

Mi zenimo nasega bećara
da po selu curice ne vara.

Ljubi ljubi Ilija dok je cura milija
ljubio b’ je i ja da mi nije prija
al je prija bijeda pa se ljubit ne da
a i ja sam đavo pa ujedo plao.


Obično bi pravi svatovi imali barem dva dobra momka pjevača, koji su bili pozivani u sve svate, bez obzira jesu li rod ili nisu. Oni su stvarali “štimung” ne samo dvostihovnim lirskim svatovskim pjesmama, nego su pjevali i duže lirske pjesme. Česta je bila ova pjesma, koja se mogla pjevati i u drugo vrijeme, a ne samo u svatovima:


Nas dva pobre, oba smo jednaka,
Mi idemo tražit djevojaka.
Nek su fine pa makar i li(je)ne.
One kod nas ništa radit neće,
Sam’ po bašči zaljevati cvijeće.
Al’ na vodu nikad neće poći,
Voda će im iz očiju doći.
Za njome će letit drva sama,
Da svak znade da je već udana.
Zato curo, ne udaj se mlada,
Ne doživi ovakoga jada.


Pjesma malo zastane, dok mlađi brat izvodi djevojku u pratnji djevera i jenge. Ako djevojka nema brata, tu čast ima najbliži rođak. Nastaje tajac. Tada čajo pita: 


“Je li ovo prava koju tražimo?” 


Skidaju joj cipelu s noge, daju mladoženjinom ocu, a on i kum je pune novcem. Djevojci otkrivaju duvak s lica i uz potvrdan znak mladoženje da je to prava djevojka, zaori se pljesak i potcikivanje. Tada krene takozvana prva čašica. Djevojka redom toči čašicu rakije muškoj čeljadi u svatovima. Starije poljubi u ruku, s mlađima se rukuje, a oni na “tacnu” stavljaju novac. Mladoženju preskače, na što mlađarija dobacuje šale. Zanimljivo je reći da mladić toga dana nije ništa jeo kod mladenkine kuće. Takav je bio običaj, a bolje je da propadne selo neg običaj, kaže naš narod. U nekim selima slijede još dvije čašice, koje su darivane s manjim iznosima. 


Pjeva se, naravno, na sve strane. Mladenci u svojoj svadbi nikad ne pjevaju. Opjevavaju se misli i osjećaji mlade koji su često tužni. Svakako ističu se i kvalitete mladenaca. Evo par primjera, a osobito ako je netko u obitelji posljednjih godina umro:


Kad se smislim tko mi je u grobu,
Crna zemljo gledat te ne mogu.

Ja sirota nemam svoga tate,
Mila majko, otrači mi svate. 

Srce moje il pukni il prođi,
Dragi brate čim osvane dođi.

Što ja pjevam a veselja nemam,
Srce moje đe veselje tvoje.

Sjetit ćeš se majko svoje ćeri,
Osobito subotom večeri.

Koso moja pala na ramena
Nosit ću te i kad budem žena. (Pojam žena ovdje je isključivo vezan za udatu osobu).


Obično sestre mladoženjine zapjevaju:

Snao naša ti ne žali majke,
Naš je Marko od jabuke ranke.

Imam brata ko u čaši cvijeće,
Nema cure koja njemu neće.

Imam brata ko ružu rumenu,
Prijo moja ajmo u promjenu.

Imam brata ko na raju vrata,
A snajicu ko rajsku dušicu.

Snao naša nemoj biti tužna
Lijep je Franjo nisi ni ti ružna.

Snajo nasa lijepoga si kroja
ko da te je rodila gospoja.

Pjevaj seko, pjevaj desno krilo,
S tobom mi je zapjevati milo.


Sestra mladoženjine majke često zapjeva:

Seko moja pjevam sinu tvome,
Dogodine ti ćeš pjevat mome.


Ima i onih provokativnih:

Nemoj dragi da ti žao bude,
Kad te moji svatovi probude.

Snao naša je li to moguće,
U tvog dragog samo pola kuće.


Slijede i čeznutljivi napjevi:

Moj dragane u tuđemu svijetu
Pošalji mi srce u paketu.


Istovremeno se svatovkinje obraćaju svecima za dobrog muža.

Molim Boga i svetoga Ante
Da moj dragi ne igra se karte.

Sveti Anto primi molbe moje,
Daj mi dragog nek je ime tvoje.


Ili:

Uči, uči, mali Marijane,
Ti ćeš škole ja ću vjerovanje.


Ili

Idem k misi da vidim paroka,
I dragana škiljavoga oka.


A ponekog zatekne i kletva:

Crno oko ispalo ti diko,
Da za njime ne ginem toliko.


Budući je bilo čestih ženidba ili udaja u Slavoniju i obrnuto i to bi se pjesmom ovjekovječilo:

Ja malena prišla priko Save, 
da naberem ljubičice plave.

Izgorila Županja, ostali Bošnjaci,
Lolo moja garava, na me oko baci.

Oni tamo priko ne igraju lipo,
Vidi im se po nogama,
Da ne znaju skočit s nama.


Svatovkinje bi se narugale i susjedima iz sela odakle je mlada.

Korničani da vam nije švere (šverca)
Ne b’ imali ručka ni večere. (Naravno, umjesto Korničani mogli su biti bilo koji drugi stanovnici mjesta odakle je mlada).


Slijedi valjda najvažniji trenutak u kojem svi dobro vide i čuju, a još bolje zapamte, kako je tko darovao zeta. To je takozvano prikazivanje. Istu večer će se to prikazivanje, odnosno darivanje i to obostrano odvijati i u mladoženjinoj kući. Mladenka će naime darovati muževljev rod, a potom će oni njoj uzvratiti darom. U mladenkinoj pak kući se radi samo o darivanju novoga zeta i to na sljedeći način:


“Čujte i počujte! Svata starješino, kume, stari svate i svi ostali uzovnici, evo punac i punica daruju novog zeta komadom te i te zemlje (toliko i toliko duluma), nešto od stoke ili novac, u predratno vrijeme su to najčešće bile njemačke marke... Ili pak, rođakinja ta i ta, daruje novog zeta košuljom ili brijaćim priborom, ručnicima, mladenkine tetke, ujne, strine, jorganima, dekama (bile su u modi “ambasadorke”) ili slično... Vrijednost dara ovisi o rodbinskoj bliskosti.


I tako to prikazivanje je znalo potrajati sat ili dva pa i više.

U međuvremenu se u tišini smjenjuje hrana na stolu: obavezni kuljen, butka (plećka), pečenica s ražnja, kupus salata ili sarma, ljeti punjena paprika, kokošije meso, kolači (oblatne, šape, i starinske pite).

Ako hrana nije bila po ukusu, poslije prikazivanja žene se pjesmom narugaju:

Alaj su nas prije dočekale,
Od kokoši nadguzak nam dale.

Kuvačice skuvale kupusa,
Mjesto mesa ubacile rusa.

Sve kupusa a kad ćemo mesa,
Mesa ćemo kad kući dođemo.

Najeli se patlidžanske čorbe,
Povješali trbu’e ko torbe.

Prije naše kaka vam je kava,
Koda se je krava upišala.

Prije naše kaka vam je kava,
Nit je slatka nit miri ko prava.


Bilo je slučajeva kada se iz financijskih ili drugih razloga nije mogla tračiti prava svadba. Po djevojku bi se došlo u njenu kuću gdje se priredilo piće, kava i slatkiši. Svečana svadbena večera je bila u momkovoj kući. Tada bi svatovkinje zapjevale rugajući se ocu ili bratu što nije otračio svadbu prema seoskim običajima.

Ništa Manda zaradila nije,
Samo jedan kot’o cikorije.


U međuvremenu dolaze jedna kola kuvača i kuvačica iz momkove kuće. Obučeni su karnevalski uz bubnjanje lonaca, tepsija, tava. Pjevaju malo smjelije pjesme, jer su to već starije žene i muževi pa misle da imaju slobodu izreći ono što mlađi ne smiju.

Sjetit ćeš se mala moja mene,
Kad ti dođu na babine žene.

Ugrizi me i ujedi teke,
Brez tebe mi nema apoteke.

Nešto mi se, nešto mi se po trbu’u valja,
Il je muško, il je muško, il je mala frajla.

Prijatelju ispali ti zubi,
Prija ode ti je ne poljubi.

Prije naše opali vam loto
što se Pero oko kuće moto.

Da mi nije kurve pocalice 
ja bi bila ljepsa od curice.

Oće dragi, oću ja
Što oćemo to se zna.

Bit će dragom i meni
Poljubaca medeni.

Stari svate mili brate,
Ispecimo jarca,
Tebi noge, meni noge,
Tvojoj ženi jajca.

Moja nana živi vrag,
Pod tarabom drijema,
Kad me vidi s draganom,
Bolje da me nema.


Ako bi se pak radilo o mješovitoj svadbi dviju vjera, što nije bio čest slučaj, nije se izdržalo a da se ne podbode:

Ja i dragi jedne vjere nismo,
Mi kujemo bra(t)stvo i jedinstvo.


Na to mlađe djevojke uzvraćaju.

Mi pjevamo i pjevat se smije,
Gledat ćemo što je poštenije.


Opjevava se i ljepota mladih djevojaka, ali i tuga kad to nije:

Dragi zumbul a ja bijela mara,
Pa se mara zumbulu dopala. 

Crne oči i obrve tanke
To imaju samo ‘Asićanke.

Nisam lijepa pa što ću moj Bože,
Ljepota se kupiti ne može.

Ja malena, suknjica šarena,
Svaka šara po tri momka vara.

Pjevaj grlo ne bil’ čulo milo,
Nebil’ milo veselije bilo.


Ističe se poštenje kao vrhovna vrijednost.

Ne udaju dukati ni svila
Već poštenje moja seko mila.

Ne udaju dukati ni roba
Već poštenje moja prijo dobra.

Da udaju dukati i roba 
ja se ne bi udala do groba.


Naravno da se opjevava i ljepota rodnog sela.

Oj Asiću selo pokraj vode,
U tebi su cure ko jagode.

Volim biti u Asicu snaša, 
pa ne jela nikad paprikaša.

Niđe sela ko Asića bijela,
Ni momaka ko naših dječaka.

Asić selo, selo pokraj pruge
uvijek pjesma nikad nema tuge.

Oj Asiću selo u dva reda,
Iz daleka ko Pariz izgleda.

Oj Asiću žalila te ne bi
da se nisam rodila u tebi.

Širi mi se moja suknjo tanka
nek se znade da sam Asićanka.

U sokaku u Čandžića kraju,
Zvijezde sjaju curice pjevaju.


Opjevava se i misli djevojke-mladenke.

Drugo moja kad otiđu svati,
Svrati moju majku pogledati.

Druguj drugo nećemo još dugo,
Ja do zime a ti dogodine.

Druguj drugo druguj drugarice
nek pucaju naše dušmanice.


Čajo već zvonjavom najavljuje odlazak. Djevojka se ljubi s rodbinom. Otac i majka (ili djed i baka) ju blagoslivljaju. Obično svi plaču, a ako se to ne dogodi, poprati se pjesmom:

Što je vama pa niko ne plače
Zar vam nije žao udavače.


Pjesmom se izražavaju mladenkine misli:

Jao, jao svega mi je žao,
Najžalije tatine avlije.

Zbogom oče, zbogom majko, zbogom cijelom rodu mom,
Sve vas mlada ja ostavljam i odlazim novom domu svom.

Zbogom ostaj zelena avlijo
dosta te je Anto oblazio.

Zava lopov svekrva još gora
snao naša ne sjedaj u kola.


Dok svatovi napuštaju djevojkinu kuću jedna starija žena je zadužena škropiti ih svetom vodom...


Izvor: 
http://www.hasic-online.at/tradicija/niti---povezivanje-rasute-batine/svadbeni-obicaji/svadbeni-obicaji-5.html

 Bulin usluge Danilo © Perla d.o.o. 2012-2018