Svadbeni običaji u Dubrovačkom primorju

Nekadašnja svadba u Dubrovačkom primorju bila je nešto posebno.


Svadba u Dubrovačkom primorju


Radilo se o običajnom spajanju mladih u brak, prepunom vjerskih, magijskih i scenskih elemenata. Svadba je bila najsvečaniji i najveseliji događaj u životu primorskih sela. Zadnje svadbe koje su se u potpunosti odvijale prema starinskom ceremonijalu održane su prije nekoliko desetljeća, ali su se u brdskim selima sve do danas zadržali mnogi starinski svadbeni elementi.

Proces sklapanja braka sastojao se od više dijelova. Najprije se obavljala svečana prosidba, pa zaruke, pa ugovori o svadbi. U nedjelju osam dana prije vjenčanja, rano ujutro mladoženja je iznosio barjak na svoju kuću i pozdravljao selo pucanjem. Zatim se svečano oblačio i s buklijom vina išao u razne kuće u svome i susjednim selima i pozivao na pir rodbinu i prijatelje. Tako je radio kroz cijeli tjedan sve do vjenčanja. Svaku je večer na zalasku sunca skidao barjak s kuće, opet pozdravljao selo pucnjavom i unosio barjak u kuću.

Poseban običaj događao se u četvrtak uoči vjenčanja. Tada su se svečano odnosili mladina škrinja i ruho. Po škrinju je išao mladoženja s nekoliko djevojaka koje su nosile mladino ruho u košarama na glavi i s dva momka koji su nosili škrinju. Nakon užine mladoženja bi se popeo na škrinju, držeći čašu vina i na sva četiri ugla škrinje prolio bi malo vina, a na kraju bi čašu bacio na pod da se razbije. Ovo je bio poseban način blagoslova. Svečanu povorku s mladinom škrinjom i ruhom pratile su mladine sestre i rodice koje su putem pjevale, a mladoženjina kuća dočekivala ih je svečanom pucnjavom i darivanjem.

U Dubrovačkom primorju postojao je, kao i drugdje u primorskim i, osobito, brdskim krajevima Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine, običaj da je svadba organizirana kao vojni ceremonijal i da se biraju svatovski časnici koji zapravo imaju paralelu u drevnim vojničkim formacijama. Radi magijskih razloga broj ovih svatovskih časnika uvijek je morao biti neparan i kretao se obično između trojice do devetorice časnika. Časnici su birani prema strogim pravilima iz rodbine, susjedstva i od prijatelja. Oni su se tijekom svadbe međusobno oslovljavali kićenim frazama i ponašali su se kao vojska. Svatko je imao svoje posebne zadaće. Jahali su, odnosno hodali, te sjedili za stolom prema strogo određenom rasporedu. Morali su se brinuti za nevjestu i simbolično braniti njezinu čast. Dubrovačko primorje je specifično po tome što su i mladoženja i mlada imali svoje svatovske časnike, dok je u većini drugih krajeva to imala jedino mladoženjina strana.

Svadba se u Primorju obavljala u nedjelju. Pred crkvu su prvo pristizali mladoženjini svatovi, koji su dočekivali mladine postavljanjem u red i pucanjem iz pušaka. Kada bi mlada došla, poklonila bi se triput barjaku koji je posuđen iz crkve, a mladoženjin barjaktar nad njome je izvijao barjak nekoliko puta, nakon čega bi se ona ponovno poklonila barjaku. Mlada bi sama ušla u crkvu. Između mladinog i mladoženjinog vođe svatova, obično zvanoga stari svat, vodila bi se tada inscenirana prepirka oko predaje mlade, koja se u govorima metaforički poistovjećivala s rijetkom mitskom pticom utvom zlatokrilom, a potom su svi ulazili u crkvu na vjerski obred vjenčanja.

Poslije crkvenog vjenčanja svatovi su odlazili u nevjestinu kuću. Prvo su išli mladini svatovi koji bi ušli u kuću i postavili stražu ispred vrata da bi od svatova kasnije zatražili simboličan otkup za ulazak u kuću. Iz mladoženjine povorke prije dolaska u mladinu kuću izdvojio bi se jedan časnik, obično barjaktar, koji bi požurio do kuće da ceremonijalno najavi dolazak svatova darivanjem jabuke mladinom glavnom časniku. Mladini svatovi dočekivali su mladoženjine svatove sa svečanom pucnjavom i pjevanjem djevojaka. Te su se djevojke nazivale pjevalice i svojim su tradicijskim pjevanjem ceremonijalno obilježavale svaki detalj svadbe, slično ulozi zborova u starogrčkim dramama. Pred kućom se odvijala scena u kojoj je mladoženjin glavni časnik tražio da mu dovedu mladu, koristeći pritom metaforiku odbjegle ptice utve ili golubice. Nakon toga su mu u scenskoj igri izvodili lažne mlade. Kada bi mu izveli pravu mladu, časnik bi je uhvatio za ruku i tri puta okrenuo u pravcu kretanja sunca govoreći u šali "da vidi da nije šepava ili grbava."

Na ručku su se prema tradicijskom protokolu govorile brojne, usmenom tradicijom određene, zdravice u čast mladenaca i za sreću njihovog braka i svih svatova, te su se pjevale počasnice u čast pojedinih svatovskih časnika, uzvanika i prisutnih, kao i starinske junačke pjesme. Izvodile su se i određene šaljive scenske igre u kojima su nastupali maskirani uzvanici. Na odlasku svatova mladini su roditelji davali mladencima osobiti blagoslov, izgovarajući starinsku dugu molitvu. Pritom je mladoženja stavljao svoju desnicu na držak noža koji je stajao na stolu, a mlada je stavljala svoju desnicu na njegovu. Svatovski su časnici tijekom izgovaranja molitve kuckali mladence kruhom po glavi, govoreći: "Amen, Bože!" Na kraju blagoslova mladenci su iz jedne čaše otpijali malo vina. Nakon toga dijelili su se darovi pjevalicama i mladoj, a mlada je nakon toga darivala svatove.

Mladoženjini svatovi pri odlasku mlade u novi dom nisu dopuštali mladoj da se okreće za rodnim domom jer su vjerovali da se ona neće naviknuti na novi dom ako se okrene. Svečana povorka kretala se prema strogo utvrđenom rasporedu, bilo jašući ili hodajući. Kada su svatovi prolazili kroz neko selo, svi su ih seljani dočekivali s pićem i zakuskom. Svatovi su im uzvraćali napitnicama, vinom, jabukama i bombonima. Na vratima mladoženjine kuće mladu je dočekivala svekrva koja joj je stavljala žličicu meda u usta riječima: "Što ti bilo grko, neka ti bude slatko!" Mlada je, radi patrijarhalne želje za muškim porodom, morala poljubiti, triput okrenuti i darivati malo muško dijete. Večera u mladoženjinoj kući odvijala se slično kao i ručak u mladinoj kući. Poslije posebnog blagoslova mladoženjinih roditelja mladenci su odlazili na spavanje, što je bilo popraćeno šalama. Ujutro je mlada morala pomesti dvorište da se pokaže kao vrijedna domaćica. Svadbene ceremonije završavale su druge nedjelje, kada su mladenci odlazili u posjet mladinim roditeljima.


Izvor:   http://www.tzdubrovnik.hr/ruralni_turizam_novost.php?id=3817&id_main=3817

 Bulin usluge Danilo © Perla d.o.o. 2012-2018