Prirodna baština


Telašćica - obilježja


Klimatska obilježja

Obilježja eumediteranskog klimata istaknuta su u meteorološkim pokazateljima dobivenim na osnovi praćenja klimatskih parametara na dvije postaje u okviru Parka prirode Telašćica: Grpašćak i Vela Sestrica (Tajer).

Godišnji hod temperature zraka ukazuje na izrazita maritimna svojstva obiju postaja, relativno ugodne prosječne temperature siječnja (6,4° i 7,1° C) i srpnja (24,1° C), s relativno malim godišnjim amplitudama (17,7° i 17,0° C). Temperaturni ekstremi su u srpnju (Grpašćak 35,2° C) i u siječnju (Grpašćak -9,6° C). Na Grpašćaku prosječno svega u 12 dana godišnje temperatura se popne na više od 30° C, dok je na Sestricama situacija još povoljnija.

Srednja godišnja oblačnost na Grpašćaku iznosi 5,6 desetina neba. Prosječna insolacija iznosi oko 2600 sati godišnje. Magla se pojavljuje prosječno 18 dana godišnje. Relativna vlaga zraka prosječno godišnje iznosi 73%. Godišnji hod padalina pokazuje na Grpašćaku zimski (studeni 110 mm) i sekundarni proljetni (ožujak 81 mm) maksimum, te ljetni minimum (kolovoz 31 mm). Ukupna količina padalina na Grpašćaku (814 mm), i na Sestricama (845 mm) ukazuje na relativno malu količinu padalina i semiaridnost prostora koju znatno ublažava nešto povišenija, relativna vlažnost zraka. Godišnji broj dana s kišom je izrazito mali, na Grpašćaku svega 87, što je u smislu posjećivanja Parka vrlo značajno (Zadar, npr. 111 dana). Nedostatak kiše u ljetnim mjesecima kao i znatne godišnje varijacije uvjetovale su razvoj onog biljnog pokrova koji podnosi takve uvjete. Broj dana s grmljavinom na Grpašćaku je prosječno 40.

Godišnja krivulja vjetrova pokazuje učestalost vjetrova iz SI (17%), SZ (15%), i JI kvadranta (14%), tj. bure, maestrala i juga. Najveću jakost imaju vjetrovi JI kvadranta (jugo – prosječno 2,4 Beauforta), a zatim bura ( SI – 1,9 Beauforta). Tišine su zastupljene u 11% dana godišnje. Broj dana s vjetrom jačim od 6 Beauforta iznosi 19, a jačim od 8 Beauforta 5 dana godišnje.


Geografska obilježja

Telašćica je zaljev na JI dijelu Dugog otoka. Duga je 8200, a široka 150 – 1500 m, s ukupnom dužinom obale od 68,78 km. Unutar zaljeva nalazi se 5 otočića i jedna hrid, te 25 manjih uvala. Diferencirani oblici obalnog reljefa unutar zaljeva (brojni rtovi, otočići, uski prolazi, uvalice s pretežno kamenitim obalama), te jasno istaknuta, uskim i plićim prolazima izdvojena, tri dijela, oblikuju izuzetan fenomen prirode.

Park prirode omeđen je sa SZ i SI pejzažno identičnim formama izmjene krških glavica i polja u području Sali, Zaglava i Žmana i dugootočkim klifom. To je najveći i najistaknutiji klif na obalama Jadranskog mora i izraziti je kontrast pitomim uvalama samog zaljeva. Klif se proteže od rta Mrzlovica na SZ do padina Velog vrha na JI dosežući na Grpašćaku visinu od 161 m. JZ je otvoreno more, prema JI nastavlja se prostor NP "Kornati", a prema istoku žutski dio kornatske otočke skupine s dijelom akvatorija Srednjeg kanala.

Na otvorenom moru Parku prirode pripada skupina Garmenjaka, Sestrica, te otok Mala Aba, a u području Luke Proversa izuzetno atraktivan akvatorij na ulazu u NP "Kornati" skupina Buča i Gornje Abe.

Park prirode prostire se od morske razine do najviših kota na Mrzlovici (198 m), na Brčastacu (198,5 m) i Čelinjaku (198,5 m). Najveće dubine dostižu do 85 m.


Geološka obilježja

Uvala Telašćica sastoji se od tri dijela koja podsjećaju na tri jezerca međusobno odvojena zamjetnim suženjima po čemu je i dobila ime (lat. tri lagus – tri jezera, odatle Telagus, pa Telašćica). Morfogenetski te tri uvale su tri krške ponikve (vrtače) koje su sa ostatkom jadranskog područja dospjele pod more u posljednih desetak tisuća godina, nakon posljenje (würmske) oledbe.

Geološku osnovu parka prirode "Telašćica" čine stijene donje i gornje krede predstavljene uglavnom dolomitima i dolomitičnim vapnencima. Dolomiti alb-cenomana, s prijelaza s donje u gornju kredu najstarije su prisutne naslage i zauzimaju SZ dio parka (Brčastac, Gominjak, Čecelinjak, Gladuše). Na dolomite alb-cenomena kontinuirano slijede vapnenci i dolomiti cenoman-turona u izmjeni. Strukturalno su smješteni uglavnom u krilu dugootočke antiklinele čiju jezgru predstavljaju stariji dolomiti i zauzimaju predjele na potezu Magrovica – Stražice – Ozdven – V. Dočić, te obalni pojas u području Mavra. Izdvojena, paralelna zona,nastavljajući se sa SZ, pruža se uz obalu do Mrzlovice preko Stivanje gore i Grpašćaka do Prisike. U okviru ove zone je i glavnina klifa. Površinski najveći dio Parka zauzimaju naslage turon – senona i to rudistni vapnenci, strukturalni djelovi krila bora.

Debljina donjokrednih naslaga procjenjuje se na iznad 200 m, cenonsko – turonskih na oko 350 m, a rudistnih vapnenaca turon – senona na oko 600 m. Prostorno, ove naslage zauzimaju gotovo sav obalni pojas Telašćice, prostor poluotoka od Prisike do rta Vidilice, sve otočiće u Telašćici, u Proversi i na Tajeru, širu zonu Dugonjive, Čuha i dr.

Od mladih sedimenata potpuno izostaje paleogen, a javljaju se samo kvartarne naslage zemlje crvenice (tera rosa). Ove finozrne naslage nastale hidrokemijskim procesima na karbonatnoj podlozi, kao nerastrošan materijal, taložile su se u reljefnim udubljenjima u debljini od nekoliko metara i najistaknutije su u poljima (Čuh, Dugonjiva, Krševo, Dugo, Arnjevo, Stivanje, Gmajno i dr.).


Biologija

Kopnena fauna

Životinjski svijet u Parku prirode Telašćica vrlo je bogat i raznolik. Do sada je na području Parka zabilježeno 486 životinjskih kopnenih vrsta. Od toga najveći dio čine kukci (189 vrsta) i ptice (110 vrsta). Dio zabilježenih organizama je ugrožen i zaštićen zakonom (vidi ZANIMLJIVOSTI). Od ptica koje možemo susresti u Parku najzanimljivije su grabljivice. Šetnjom kroz Park grabljivice možemo vidjeti na stijenama Dugootočkog strmca koje su okrenute prema pučini. Šišmiši žive skriveni po špiljama, najčešći sisavac koji se može susresti u šumi je muflon, a zmije su uglavnom neotrovne.


Kopnena flora

Područje Parka pripada eumediteranskoj zoni, koja se odlikuje visokim temperaturama tijekom cijele godine ( najmanje 50 tjedana temperatura je iznad 5°C ) a ljeta su barem djelomice sušna. Za vazdazeleni biljni pokrov eumediteranske zone značajna je klimazonalna šumska vegetacija zajednice Orno – Quercetum ilicis, razvijena kao šuma ili makija. Na području Parka ta zajednica slabo je zastupljena i uglavnom je riječ o makiji koja je građena od istih elemenata kao i šuma, ali predstavlja guste i gotovo neprohodne sastojine. Tamo gdje je makija degradirana radi se ili o garizima (heliofilne šikare, sveza Cisto – ericion ) koji prevladavaju na području Parka ili o suhim travnjacima reda Cymbopogo – Brachypodietalia (karakteristična vrsta je trava Brachypodium ramosum – razgranjena kostrika). U Parku nalazimo i šume alepskog bora ( Pinus halepensis )

Zanimljiva je vegetacija strmaca koju nastanjuje oko 40 –tak biljnih vrsta, a najznačajnija je dubrovačka zečina – Centaurea ragusina L. - hrvatski endem, zastupljen sa dvije podvrste:

Centaurea ragusina ssp. ragusina L. ( svi listovi su rasperani, ili su neki prizemni listovi cjelovitog ruba ).

Centaurea ragusina ssp. lungensis ( Ginzb. ) Hayek ( svi su listovi cjelovitog ruba ) – proteže se od vrha do dna strmaca koji su okrenuti prema otvorenom moru. Dolazi u dvije forme:

C. r. L. ssp. Padelini (Ginsb.)

C. r. L. ssp. Baumgartneri (Ginsb.)

U Telašćici je do sada utvrđeno 339 vrsta cvjetnjača, papratnjača i četinjača. Osim uobičajenih primorskih vrsta kao što su hrast crnika, tršlja ( smrdela ) i maslina, među rjeđim vrstama samonikle drvenaste flore treba spomenuti drvenastu mlječiku ( Euphorbia dendriodes ), kositrenica ( Ephedra foeminateucrium fruticans ) i sl. Drvenasta mlječika je ovdje na sjevernoj granici rasprostranjenja. Od jadranskih endema ovdje dolaze: piramidalni zvončić ( Campanula pyramiadalis ), dubrovačka zečina ( Centaurea ragusina ), šupaljka ( Corydalis acaulis ) , mrižica ( Limonium cancellatum ), oštrika Onosma visianii , kadulja ( Salvia bertolinii ) , žednjak ( Sedum rohlenae ) , lastavina ( Vincetoxicum croaticum ) itd. Među zanimljivostima su osam vrsta divljih orhideja ( Cephalantera longifolia , Ophrys bertolonii , O. incubacea , O. lutea, O. scolopax ssp. cornuta, Orchis quadripunctata, O. tridentate i Serapias parviflora ) od kojih je pet vrsta prvi puta zabilježeno tijekom istraživanja studenata PMF-a iz Zagreba za vrijeme studentskog kampa u Telašćici.


Morska fauna

U podmorju Parka prirode Telašćica do sada je pronađeno 58 vrsta spužvi (Porifera), 46 vrsta žarnjaka (Cnidaria), 1 mnogoljušturaš (Polyplacophora), 66 vrsta puževa (Gastropoda), 48 školjkaša (Bivalvia), 3 vrste glavonožaca (Cephalopoda), 1 zvjezdan (Echiuroidea), 35 mnogočetinaša (Polychaeta), 37 rakova (Crustacea), 39 mahovnjaka (Bryozoa), 24 bodljikaša (Echinodermata), 16 plaštenjaka (Tunicata), 92 riba koštunjača (Osteichthyes) i 3 vrste hrskavičnjača.

O zanimljivosti ovog područja govori već to što se ovdje nalaze atraktivne lokacije za ronjenje, koje plijene pažnju raznolikošću boja te bogatstvom različitih biljnih i životinjskih vrsta. U podmorju su brojne morske spilje od kojih neke imaju impozantne ulaze pod morem. U njima žive, inače rijetke vrste, kao što je na primjer mesojedna spužva.

Osim toga u pukotinama klifova živi crveni koralj, vrsta koja je na Jadranu nekada bila znatno češća, ali je zbog sporog rasta i izlova postala rijetka. Prekrasni kameni koralji rastu u nakupinama u samoj uvali Telašćica.

Najčešće ribe u uvali su ušate, iako su i druge ribe brojne kako vrstama tako i brojem jedinki. U uvalu mogu ući i velike pučinske ribe kao što su tuna i palamida, te su nekada ribari s brijega na ulazu u uvalu koji se zove Ribarska straža promatrali kada će tune ući te bi nakon toga uvalu zatvorili mrežama kako bi riba ostala unutra dulji period.


Flora mora

Utvrđeno je 70 vrsta algi među kojima se ističu različite cistozire te ovapnjenjene crvene alge, što je značajka vanjskih pučinskih otoka srednjeg Jadrana i otvorenog Sredozemlja. Najzanimljivija alga ovog područja je vapnenačka alga Goniolithon byssoides rasprostranjena u istočnom Sredozemlju, koja je u Jadranu na SZ granici areala i vrlo rijetka. Najbogatije nalazište ove alge kod nas je pod otvorenim jugoistočnim stijenama Dugog otoka i susjednih olujnih otočića. Vegetacija algi u samoj uvali Telašćica je znatno siromašnija i slična je vegetaciji ostalih uvala u Jadranu. U samoj uvali značajniji su pomorski travnjaci prekriveni morskim cvjetnicama – poznatim kao morskim travama (Posidonia oceanica i Cymodocea nodosa).


Staništa

Područje koje obuhvaća Park prirode Telašćica bogato je vrlo raznolikim tipovima staništa. Tu se izmjenjuju kopneni i morski krajolici pa tako nalazimo mirne i tihe plaže i položena obala s jedne strane i divlje, visoke strmce i borovu šumu s druge strane. Vegetaciju uglavnom čine degradirane šume alepskog bora i hrasta crnike sa svim prijelaznim oblicima, od viših oblika šume, preko visokih i niskih makija do gariga i ogoljelog kamenjara. Na ovom se području nalaze i suhi travnjaci s napuštenih pastirskim kućicama, suhozidima i stazama, ali i obrađena polja prekrivena vinogradima i maslinicima.

Kopnena staništa
Morska staništa


Izvor:   http://www.telascica.hr/klimatska-obiljezja.php

 Bulin usluge Danilo © Perla d.o.o. 2012-2018