Biljni svijet

Bogatstvo biljnog svijeta očituje se u popisu od do sada 1000 zabilježenih biljnih vrsta i podvrsta, od čega je 79 endemičnih. Velika raznolikost, prisustvo reliktnih, endemičnih, rijetkih, zakonom zaštićenih vrsta, od kojih se veliki broj nalazi u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih biljnih vrsta, svrstava Park u floristički izuzetno vrijedno područje ne samo u Hrvatskoj nego u Europi i svijetu. U flori Parka prevladavaju sljedeće porodice: glavočike (Asteraceae) i (Cichoriaceae), trave (Poaceae), lepirnjače (Fabaceae), usnače (Lamiaceae), ružovke (Rosaceae) i karanfili (Caryophyllaceae).

Trošenjem i lomljenjem stijena pod utjecajem sunca, leda, vode i temperature, ispod strmih grebena i vrhova, kakvi su primjerice Buljma ili Vaganski vrh, razvijaju se točila ili sipari. Na ovakvim krškim staništima može se održati samo mali broj vrsta jer je podloga rahla, pomična, a lomljeno stijenje različite veličine. Na točilima rastu mnoge endemične biljke kao što su kitajbelov pakujac (Aquilegia kitaibelii), malijevo devesilje (Seseli malyi), tercijarni relikt lanilist (Linaria alpina) i široko rasprostranjena šuškavica (Paronychia kapela).


Kitajbelov pakujac

Kitajbelov pakujac (Aquilegia kitaibelii)

Pukotine stijena imaju specifične mikroklimatske uvjete koji su mnogim biljkama omogućili da prežive nepovoljno razdoblje posljednje oledbe. Zbog toga na ovakvim krškim staništima nalazimo veliki broj endemičnih i reliktnih vrsta. Neke od njih su prozorski zvončić (Campanula fenestrellata), hrvatski zvončić (Campanula cochleariifolia), valdštajnov zvončić (Campanula waldsteiniana) i okrugolisna pjeskarica (Arenaria orbicularis), koja raste samo u kanjonima Velike i Male Paklenice i nigdje drugdje na svijetu.


Valdštajnov zvončić

Valdštajnov zvončić (Campanula waldsteiniana)

Kamenjari i stijene obrasli su rijetkim i ugroženim vrstama poput tulipana (Tulipa sylvestris), planinskog likovca (Daphne alpina), gromotulja (Globularia cordiifolia), krkavine (Rhamnus intermedia) i presličice (Muscari botryoides).

U dolcima gdje se dugo zadržava snijeg razvijaju se zajednice koje po bogatstvu vrsta i šarenilu cvijeća čine najljepše biljne formacije Nacionalnog parka Paklenica. Ondje su osobito brojni narančasti i žuti kranjski ljiljani (Lilium carniolicum), majčina dušica (Thymus sp.), veliki lisjak (Astrantia major), mahunka (Biscutella laevigata) i crveni uskolisni likovac (Daphne cneorum). U nižim dijelovima Parka na Velikim i Malim Močilima nalaze se vlažne livade i obradive površine koje su u proljeće bogate orhidejama.


Kranjski ljiljan

Kranjski ljiljani (Lilium carniolicum)

Kao raritet ističemo gospinu papučicu, fanglu (Cypripedium calceolus), jednu od najljepših europskih orhideja, koja je zabilje žena na ličkoj padini uz rub bukove šume.


Šume

Fenomen šuma je jedan od glavnih razloga zbog kojeg je prostor južnog Velebita proglašen nacionalnim parkom.


Šuma u proljeće


Na najnižim dijelovima razvijaju se zajednice mješovitih šuma medunca i bjelograba (Querco-Carpinetum orientalis). Iznad ove zajednice raširene su šume crnog graba s jesenskom šašikom (Seslerio-Ostryetum), razvijene na nadmorskim visinama od 650 do 900 m, posebno na primorskim padinama pod utjecajem mediteranske klime. Na ove sastojine se u visinskom smjeru nastavljaju primorske šume bukve s jesenskom šašikom (Seslerio-Fagetum sylvaticae). Te šume nastanjuju različite raspone nadmorskih visina od 300 – 900 m i najzastupljenije su bukove zajednice Paklenice. Na ekstremno plitkim i skeletnim suhim tlima istaknutih grebena i glavica centralnog dijela Parka razvija se zajednica šume crnog bora s dunjaricom (Cotoneastro-Pinetum nigrae). Prirodno se razvija na grebenima i strmim padinama na visini od 400 – 1200 m. Pretplaninske bukove šume s urezicom (Polystycho lonchytis-Fagetum) čine gornju granicu šumske vegetacije u visinskoj zoni 1000 - 1450 m. Zbog duljeg zadržavanja snijega, debla su u donjem dijelu povijena, čvornata i često neobičnog oblika. U svom najgornjem dijelu ova zajednica čini klekovinu bukve. Bukove šume s bekicom (Luzulo-Fagetum) rastu na kiseloj podlozi trijaskih klastita. U njima nema grmlja već je na tlu sloj mahovina radi čega djeluju prozračno, a mahovina osigurava vlagu bogatoj fauni tla. U blizini vodotoka razvijena je brdska šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum). Klekovina bora krivulja s kozokrvinom (Lonicero borbasianae-Pinetum mugi) zauzima vršni pojas Velebita. To je najveća i najkompaktnija površina pod klekovinom bora u cijeloj Hrvatskoj.


Šuma u jesen


Izvor:     http://www.paklenica.hr/Paklenica_Biljni_svijet.htm

 Bulin usluge Danilo © Perla d.o.o. 2012-2018